fbpx

Trajan’s bridge

Location: the settlement of Kostol, Kladovo
www.tookladovo.rs

For 1,000 years, we had the longest bridge ever built in the world!

Five kilometres downstream from Kladovo, on the right bank of the Danube, there are the remains of 1,900 years old pillars of Trajan's Bridge.

Trajan's Bridge was a monumental construction on the Danube in the part where it flows through the Đerdap Gorge. It connected the Upper Moesia and Dacia (modern Serbia and Romania) during the time of Roman Empire. The bridge was built on the orders of Roman Emperor Trajan. The bridge was officially opened on the Danube in the year 105, during Trajan’s second Dacian campaign.

The length of the bridge was 1,097.5 meters and for about 1,000 years it was the longest bridge ever built in the world. It was located near the modern village of Kostol near Kladovo on Serbian side and Drobeta-Turnu Severin on Romanian side. The bridge was designed by the greatest architect of that time, Apollodorus of Damascus. The archaeological remains of Trajan's Bridge and the Roman settlement Pontes are located some 5km away from Kladovo, east of the village of Kostol. The bridge ranks among the most important works of Roman construction.

Trajan je bio prvi car koga je usvojio prethodni car, a da sa njim nije bio ni u kakvom srodstvu. Takode je bio drugi u nizu petorice dobrih careva (Nerva, Trajan, Hadrijan, Antonin Pije i Marko Aurelije) koji su nasledivali jedan drugoga putem usvajanja i tokom veceg dela drugog veka obezbedili carstvu dugu harmoniju i dobru vladu. Trajan je bio prvi car roden u nekoj provinciji. Rimski car Trajan pocetkom drugog veka naredio je da se izgradi put kroz Ðerdapsku klisuru i most do tada nevidenih razmera. Glavni Trajanov cilj bio je da premosti Dunav i svoje trupe prebaci na levu obalu reke, koju su kontrolisali Dacani. Most je najverovatnije zamislio sam Trajan, ali je projektovanje i gradnju poverio Apolodoru iz Damaska, najvecem arhitekti toga doba.

Izgradnja mosta i Apolodorov rukavac
Ostaci utrdenja Drobeta, na levoj obali (Rumunija), bilo je namenjeno za odbranu Trajanovog mosta. Na desnoj obali Dunava (Srbija) nalaze se ostaci utvrdenja Pontes, koje je imalo istu namenu.

Izbor mesta za izgradnju mosta je bio uslovljen prirodnim karakteristikama Dunava na ovim prostorima. Korito reke je dosta peskovito. Dunav je na tom delu bio vrlo miran i malih dubina. Neposredna blizina ostrva Šimijan pružala je mogucnost graditeljima da se pregradivanjem Dunava tok reke usmeri najpre u jedan rukavac i na isušenom dnu izgrade stubovi, a zatim to isto ucine sa drugim rukavcem. Analizom Prokopijeveog teksta, a potom i topografskim zapažanjem na terenu pokazuju da je Apolodor za vreme gradnje skrenuo tok reke u rukavac koji pocinje kod današnjeg Fetislama - turske tvrdave zapadno od Kladova i opet se spaja sa Dunavom ispred Male Vrbice, nizvodno od mosta. Tako je vecina stubova gradena na suvom. Arhitekta iz Damaska, Apolodor, je o gradnji mosta izveštavao redovno u svom spisu koji je kasnije izgubljen, a podatke o mostu, njegovom izgledu i gradnji zapisali su istoricari Dion Kasije i Polibije, kao i pesnik iz Vizantije Ceces. Most je bio izgraden od kamena, dugacak 1.097,5 metara, sa lukovima visoko iznad vode imao je 20 stubova i portale na pristupu i na jednoj i na drugoj strani dunavske obale. Dimenzije stubova su oko 18-19 puta 33-34 metara, a bili su orijentisani dužinom upravno na tok reke s kljunastim dodacima na prednjoj i zadnjoj strani kojima je umanjivao pritisak. Temelji stubova i portali bili su veoma tvrdog cementa napravljenog od šljunka utisnutog u malter, iznad toga su postavljeni redovi opeke, a stubovi su imali jezgro od maltera, oplacenog tesanicama i opekama. Primenom „roštilja“ - poprecno i uzdužno postavljenim drvenim gredama koje su prolazile kroz jezgro postignuta je veca cvrstina Apolodorove gradevine. Trajanov most je podignut za neverovatno kratko vreme, od 103. do 105. godine. To je prvi most ikada podignut na donjem Dunavu koji je na tom mestu širok oko 800 metara i oko 1000 godina je važio za najduži most ikada sagraden i to u rekordnom roku s obzirom na tadašnju tehnologiju gradnje. Izgled mu je uklesan mnogo godina kasnije na Trajanovom stubu u Rimu. Nakon izgradnje Trajan je naredio da se u stenu iznad puta ukleše natpis: „Imperator Cezar, božanskog Nerve sin, Nerva Trajan Avgustus Germanik, vrhovni sveštenik, zastupnik naroda po cetvrti put, otac domovine, konzul po cetvrti put, savladavši planinsko i dunavsko stenje, sagradio je ovaj put.”

Rušenje mosta
Most je porušen po naredenju cara Aurelijana (270-275) kad su Rimljani pod navalom varvarskih plemena morali da napuste tadašnju provinciju Dakiju. Drugi izvori govore da je porušen 20 godina nakon izgrdanje po naredenju cara Hadrijana (117-138) što je manje verovatno jer su Rimljani još vladali Dakijom, a neki, opet, veruju da se raspao mnogo kasnije, pod uticajem vode.

Arheološka istraživanja
Reljefni prikaz mosta na Trajanovom stubu

Dvadeset stubova se još moglo videti 1856. godine, kada je vodostaj Dunava bio rekordno nizak. Godine 1906. Medunarodna komisija za Dunav je odlucila da uništi dva stuba koji su ometali navigaciju. Ostaci 16 stubova Trajanovog mosta su locirani1932. godine. Pola veka kasnije arheolozi su uspeli da lociraju njih 12, a cetiri je verovatno u meduvremenu odnela voda. Ostaci prvih stubova na obe strane i danas se mogu videti na obalama Dunava.

Tokom svoje istorije most je nekoliko puta istraživan, ali arheološki radovi nisu nikada do kraja sprovedeni. Poslednje istarživanje, zapocela je arheolog Gordana Karovic, koja je sredstvima Ministarstva kulture Republike Srbije i srpskih preduzeca registrovanih za podvodna istraživanja, u septembru 2003. godine obavila pripremna snimanja korita Dunava u zoni Trajanovog mosta. Ta istraživanja su donela veliki broj dokumenata dobijenih savremenim metodama i upotrebom sonara, elektronskim uredajima, kao i ronjenjem i snimanjem podvodnim kamerama. Video-snimanja su dala odlicne kadrove podvodnih ostataka Trajanovog mosta na kojima se, pored klesanih kamenih blokova, uocavaju dobro ocuvane drvene talpe i šipovi. Na ovim drvenim ostacima i nakon 1900 godina provedenih pod vodom, jasno uocavaju godovi. Merenjima je utvrdeno da je ukupna dužina mosta 1.097,5 metara, meduosovinski razmak 18 recnih stubova približno 55 metara, a širina mosta 14,5 metara.